Kao i mnogi glazbeni stilovi, uključujući rap i punk, industrial glazba je prošla kroz nekoliko razdoblja i uvijek je bilo neizvjesno hoće li napredovati u nove ideje ili će zamrijeti. Prva neizvjesnost javila se oko 1983-84. kada su se sastavi poput Neubautena polagano povlačili sa svojom progresivom. Izolirani sastavi poput Foetusa ili Cabaret Voltaira nastavili su sa svojim radom, ali činilo se kao da je scena izgubila svoj zamah. U to vrijeme su dva sastava počinjali sa svojim radom, Skinny Puppy i Nitzer Ebb, koji će poslije doæi na prijestolje najzaslužnijih industrial sastava, ali tada se činilo kao da se upuštaju u nešto što je već gotovo.
"Snimali smo ploču 1984, ali to nikoga nije zanimalo." - govori Bon Harris, član Nitzer Ebb - "Tisak nije želio znati za nas. Sjećam se recenzije kritičara u kojoj stoji da kasnimo dvije godine sa svojim radom. Nije više bilo trendovsko. Taj je stav bio takav i dijelom što smo još bili tinejdžeri. Ustvari, poslije se uspostavilo da smo s nekim stvarima čak uranili dvije godine i to je postalo jasno kad se pojavio acid house i house općenito."
Rana industrial faza uvelike je utjecala na Skinny Puppy, sastav formiran 1983. godine u Vancouveru (Kanada). "Počela se stvarati underground scena u Kanadi" - govori Nivek Ogre, jedan od osnivača Skinny Puppy - "Za nas, sve je to bila reakcija na tada popularane rock sastave tipa Mötley Crue i slične. Krenuli smo s noise eksperimentima koristeći noise u ritmičkim sferama. Uspjeli smo dovesti Einstürzende Neubauten i Test Department u Vancouver na jedan performans zvan Transportation Mutations. Kroz razgovore o njihovoj glazbi i njihovim idejama, došli smo do nekih osnovnih stavova koje će poslije realizirati Skinny Puppy."
U međuvremenu, u Europi se industrial kreće u plesno orijentiranom pravcu, uvelike predvođen sastavima kao što je Front 242 s etikete Play It Again Sam. U stvari, ti sastavi su maksimizirali ritmičnost koju je u industrial uveo sedamdesetih Cabaret Voltaire. Sekvence plesnih ritmova i nemilosrdni četvrtinski udarci bili su zajednički za gotovo sve pravce elektronski orijentirane glazbe sredinom osamdesetih, ali opore teksture zvuka, izobličeni vokali i ironično modelirani semplovi, čvrsto su držali zvučnu sliku u industrial obličju.
KMFDM je bila još jedna bitna pojava nastala u ovom razdoblju. Sascha Konietzko, bivši performans umjetnik, i En Esch osnovali su jezgru ovog njemačkog sastava. "Kada je KMFDM počeo sa svojim radom, bili smo prilično rezervirani od globalno depresivnog utjecaja raspršenog zvuka Throbbing Gristle i Cabaret Voltaire." - tvrdi Sascha - "Željeli smo nešto kao kontrapunkt svemu tome. Željeli smo stvarati plesnu glazbu, imati pjesme specifične fanatične strukture - uvode, kulminacije, obrate, refrene - temeljitije od pop pristupa, bez pokušaja stvaranja pop glazbe". KMFDM-ov debi album je 1986. godine objavljen na američkoj etiketi Wax Trax kao prethodnik plesnom singlu i LP-u iz 1988. godine Don't Blow Your Top. Sastavi poput KMFDM-a možda nikad ne bi bili slušani u Americi da se nije pojavila izdavačka kuća Wax Trax kao distributer industiral izdanja europskog Play It Again Sam recordsa i ostalih. Od sredine do kraja osamdesetih Wax Trax je postao "glas industrial glazbe u Americi", pogotovo nakon što joj se pridružio talentirani čudak pod imenom Al (Alain, Alien) Jourgensen, impresivna pojava i leader sastava Ministry.
|
Alien Jourgensen |
Debi album Ministry iz 1983. godine Cold Life (Wax Trax) je bilo ono što Al Jourgensenu nije trebalo i čime je u samom startu stekao lošu reputaciju. Ploča je mlaka, prepuna neuspjelih pokušaja da se slijedi melodični britanski electro-pop popularan na alternativnoj sceni početkom osamdesetih. Međutim, ubrzo nakon toga Jourgensen pronalazi svoj pravi stil radi kojega je danas opravdano popularan i to prvim albumom za Sire Records - Twitch (1986.). Kao što i samo ime govori (twitch = grčevito trzanje, trganje), album je prožet grčevitom orgijom iznenadnih udaraca elektronske buke i oblikovanja jezgrovite nerazdvojive cjeline. Ovime se Jourgensen dokazao kao vrlo talentirani guru industriala iz kojeg je sijevao bijes, snaga i ambicija. U jednom intervjuu 1988. godine, svoj pristup glazbi opisao je kao "ubijanje mrava maljem". Jourgensenov je općepoznati način rada također umnogome pridonijeo uspostavi standardnih značajki scenskog života industriala: bujnu kolaboraciju, slobodu, atmosferu komune u kojoj članovi srodnih sastava rade na zajedničkim projektima i sl. Jourgensen i njegov "partner" Paul Barker počeli su voditi cjelonoćne intoksicirane tulume u studiju s raznom ekipom iz kojekakvih sastava. Kao rezultat proizišla je cijela serija bizarnih suradnji: Revolting Cocks (u čijem su se sastavu našli čak i Trent Reznor, Ogre Nivek i članovi Front 242), 1000 Homo DJ's (s Trent Reznorom), Acid Horse (s Cabaret Voltaire), Lard (s Jello Biafrom, leaderom sastava Dead Kennedy's) i PailHead (s Ian MacKayeom iz Fugazi). |
Groznica suradnje sastava naglo se raširila industrial scenom. Sascha Konietzko (iz KMFDM) i Buzz McCoy (iz My Life With The Thrill Kill Kult) sudjelovali su u projektu Excessive Force. Cyberaktif je bio mješavina članova Frontline Assembly i Skinny Puppy. Sva ta kolektivna mješavina vibracija dala je industrial sceni značajan smisao nerazdvojivosti, tako da su čak i "očevi" industriala Peter Christopherson i P-Orridge surađivali s tadašnjim pridošlicama scene Skinny Puppy i Trent Reznorom. Jourgensenovom zaslugom, Wax Trax je u svom industrial katalogu uključio i sastava poput Meat Beat Manifesto, Greater That One, Controlled Bleeding, Mussolini Headkick, Pankow, Sister Machine Gun, Chris Conelley i dr. Nedavno objavljena retrospektiva Wax Trax etikete pod nazivom Black Box je preporučljiva svim industrial fanovima koji ne posjeduju originalna izdanja tih sastava.
Ali na kraju, stvari su krenule drugačijim tijekom. Kasnih osamdesetih zvuk generičkog Wax Traxa postao je isuviše prepoznatljiv jer se na toj etiketi pojavile gomile sastava. Izgleda da se Wax Traxu mogao pridružiti svatko tko je znao isprogramirati sequencer i priključiti mikrofon na fuzzer (slična se pojava dogodila i nekoliko godina kasnije s big-bangom techno glazbe). Sve to je rezultiralo globalnim bankrotom Wax Traxa 1992. godine (poslije je Wax Trax preuzeo TVT Records). Kako su se devedesete približavale, industrial je zapao u jedno od svojih kriza, ali izlaz, kao što će se pokazati, će biti jedna sasvim nova forma.
